Geografski položaj: Hrvatska se nalazi na jugoistoku Europe, ima izlaz na Mediteransko more. Graniči na kopnu sa Slovenijom, Mađarskom, Srbijom i Crnom Gorom, Bosnom i Hercegovinom, te preko Jadranskog mora s Italijom.

Površina ukupno: 87 661 četvorni kilometar

Površina kopna: 56 594 četvorni kilometar

Površina teritorijalnog mora: 31 067 četvorni kilometar

Otoci, otočići i hridi: 1 246, od toga 66 naseljenih otoka

Dužina obale: 1 778 km, a 5 835 km zajedno s otocima, otočićima i grebenima.

Regije: prostor Hrvatske dijeli se na tri velike prirodno-geografske cjeline:

• Panonski i peripanonski prostor nalazi se na istočnom i sjeverozapadnom dijelu Hrvatske. Taj prostor je niskih nadmorskih visina. Prevladavaju nizine i brežuljkasti dijelovi, a gore su više od 500 m , rijetke su i "otočnog" karaktera. Slavonija i Baranja koje se nalaze na istoku Hrvatske, zbog svoje plodne nizine, često se nazivaju "hrvatska žitnica". Najveći dio površina iskorištava se za ratarsku i stočarsku proizvodnju. U vlažnim dolinama i brdskim predjelima, rastu bogate šume hrasta medunca, hrasta kitnjaka i cera. Na sjeverozapadu ovog područja vrlo je razvijena industrija.

• Brdsko-planinski prostor geografski spaja, reljefno razdvaja te prometno povezuje kontinentalnu Hrvatsku i primorsku Hrvatsku. Nalazi se u središnjoj Hrvatskoj i u njemu prevladavaju visoke gore i planine. Na tim visokim područjima smjestila su se i prostrana polja, a ima i nekoliko rijeka. Područje je bogato šumom, ali njegova nerazvijenost i slaba napučenost posljedica su specifičnih životnih uvjeta koji su znatno lošiji u odnosu na primorje i kontinentalni dio Hrvatske. Tradicija u preradi i obradi drva, prometna neprohodnost i očuvani prirodni resursi (koji omogućuju razvoj proizvodnje zdrave hrane i turizma) osnova su daljnjeg razvoja toga hrvatskog područja.

• Jadranski prostor je uski primorski pojas Hrvatske, koji je od zaleđa odijeljen visokim planinama. Prostor je izrazito krškog karaktera i siromašan je vodama tekućicama. Pruža se duž obale Jadranskog mora, od Istre na sjeveru do Komiže na jugu. U njemu prevladava mediteranska klima pa se ovdje uzgajaju mediteranske kulture (masline, agrumi, vinova loza), a iznimno lijep obalni prostor omogućio je razvoj turizma. Geografski se dijeli na sjeverni (Istra i Kvarner) i na južni dio (Dalmacija). Također se može podijeliti na otočni dio, obalni dio i zagorski dio. Hrvatska morska obala druga je po razvedenosti u Europi (poslije Norveške): ima 1246 otoka, otočića i hridi, s ukupnom dužinom obale (i kopna i otoka), 5835 km. Najveći je otok Krk (410 km2), a ostali veliki hrvatski otoci su Cres (405,7 km2), Brač (395 km2), Hvar (300 km2), Pag (285 km2) i Korčula (276 km2). Najveći su poluotoci Istra i Pelješac, a od zaljeva veličinom prednjači kvarnerski akvatorij.

Klima: Zbog geografske i reljefne raznolikosti, na području Hrvatske postoji više tipova klime: kontinentalna klima u sjevernoj Hrvatskoj; polu-planinska i planinska klima u središnjoj Hrvatskoj te umjerena mediteranska klima u jadranskom području (prosječno 2600 sunčanih sati godišnje). Zimska temperatura kreće se od -1 do 9 ºC u kontinentalnoj zoni, -5 do 0 ºC u planinskom predjelu i od 5 do 10 ºC u priobalju. Ljetne se temperature kreću od 22 do 26 ºC u kontinentalnom dijelu zemlje, 15 do 20 ºC u planinskoj regiji i od 26 do 30 ºC u obalnoj regiji.

Tla: U istočnom, središnjem i zapadnom dijelu Hrvatske rasprostranjene su sljedeće vrste tla: crnica, smeđa kisela tla, lesivirana (isprana, površinski vlažna tla), smeđa tla na laporima (isprana tla), močvarna tla nizina i riječnih dolina i aluvijalna (naplavna) tla riječnih tokova. Duž cijele obale, odnosno uz obalni pojas, zastupljena su smeđa tla i crvenice na vapnencima i dolomitima miješane s kamenjarem, crvenice (duboke) i smeđa tla na vapnencima te izrazito skeletna tla (stjenovita), tla dinarskih kamenjara i pašnjaka. Močvarna tla nizina i riječnih tokova vezana su uz sva riječna korita, pa ih ima (u manjim površinama) diljem cijele Hrvatske.

Reljef: Reljef Hrvatske je raznovrstan: od nizina u panonskom prostoru do visokih planina u gorskoj Hrvatskoj. Veći dio površine Hrvatske je iznad 500 metara nadmorske visine, ali nema točaka iznad 2000 m (najveća je visina vrh planine Dinare u unutrašnjosti Dalmacije - 1831 m). U primorju je najprisutniji krški reljef. Na otocima nema visokih planina ni područja, ali uz obalu se nalaze neke od najvećih hrvatskih planina: Učka, Velebit, Biokovo. Istočna i sjeverozapadna Hrvatska uglavnom su dio nizinske Hrvatske, ali ima i brdovitih područja (Krndija, Papuk, Psunj itd.). Na području gorske Hrvatske nalaze se najviše planine: Risnjak (1528 m), Velika Kapela (1533 m), Plješivica (1657 m).

Rudna bogatstva i prirodni derivati: nafta, prirodni plin, ugljen, boksit, kalcij, prirodni asfalt, silicij, tinjac, sol.

Nacionalni parkovi: Brijuni, Kornati, Mljet, Plitvička jezera, Krka, Sjeverni Velebit, Risnjak, Paklenica.

Parkovi prirode: Medvednica, Žumberak - Samoborsko gorje, Lonjsko polje, Papuk, Kopački rit, Velebit, Biokovo, Vransko jezero, Učka, Telaščica.

Kulturne znamenitosti: Premda se kulturno-povijesno naslijeđe ne uvrštava u prirodne resurse, bilo bi šteta ne spomenuti bogatstvo Hrvatske u ovom području. Na području Hrvatske ljudi su obitavali od prapovijesnih vremena (krapinski pračovjek). Kulturno-povijesno naslijeđe je veliko, raznoliko i bogato, a čini specifičnu osnovu za razvoj pojedinih djelatnosti, prije svega turizma. Za predodžbu spomenimo samo gradove čija je kulturna baština pod zaštitom UNESCO-a: Dubrovnik (stara jezgra), Split (Dioklecijanova palača), Trogir (stara jezgra), Šibenik (katedrala Sv. Jakova) i Poreč (Eufrazijeva bazilika).

Šume

Šume u Republici Hrvatskoj pokrivaju 37 % ukupnog državnog teritorija i zajedno sa šumskim zemljištem čine jedinstveno šumskogospodarsko područje. Od toga je 81 % šuma u državnom vlasništvu, a 19 % u privatnom. Glavna odlika naših šuma je da su 95 % prirodne za razliku od mnogih europskih koje to nisu.

Glede vrsta drveća šume su u Republici Hrvatskoj bjelogorične (84%) i crnogorične
(16%). Prema zastupljenosti glavnih vrsta udio bukve je 35%, hrasta 27%, običnog graba 8%,
običnog jasena 3%, ostale tvrde bjelogorice 7%, meke bjelogorice 4%, jele i smreke 13%,
bora 2% i ostale crnogorice 1%.

Šumski fond:

• šumom obrasle površine: 2.078.289 ha
  
• neobraslo šumsko zemljište: 345.952 ha
  
• neplodno šumsko zemljište: 61.370 ha
  
• ukupno šumsko zemljište:2.485.611 ha
  
• drvna zaliha: 324.256.137 m3
  
• god. teč. prirast: 9.643.117 m3
  
• godišnji etat: 5,354 mil.m3

Prosječne vrijednosti u odnosu na ukupnu površinu:

• drvna zaliha: 130 m3/ha
  
• god. teč. prirast: 3,88 m3/ha
  
• godišnji etat: 2,15 m3/ha

U gorskoj Hrvatskoj ima hrasta kitnjaka i bjeloduba, graba, kestena, lipe, bukve, jele i bora.
U primorskom području ima hrasta medunca, bjelograba, crnograba i crnike, crnog i alepskog bora, rogača i divlje masline.
Na nizinskim područjima Hrvatske rastu kontinentalne šume hrasta medunca, hrasta kitnjaka i cera.

Poljoprivredna površina: U Hrvatskoj je ukupno 3.212.816 hektara poljoprivrednih površina, od čega je 2.019.626 ha obradivih poljoprivrednih površina. Najviše poljoprivrednih obradivih površina je na prostoru panonske Hrvatske - 1.423.627 ha (44%).

Jadransko more: Hrvatska ima izlaz na Jadransko more koje je dio Mediteranskog mora. Ono se pruža u smjeru sjeverozapad - jugoistok, između Balkanskog i Apeninskog poluotoka, u dužini od 783 km. Prosječno je široko 170 km, a duboko 252 m: na sjeverozapadnom dijelu je plitko (u Tršćanskom zaljevu do 23 m), a na jugu mnogo dublje (u južnojadranskoj zavali 1200 m). Od vjetrova najpoznatija je bura koja donosi hladnoću, potom jugo koje donosi vlagu te maestral koji ublažava ljetne sparine.

Rijeke i jezera:

• Rijeke na području Hrvatske pripadaju jadranskom i crnomorskom slijevu. Slijev Crnoga mora ukupno zahvaća 35.133 km2, a slijev Jadranskog mora 21.405 km. Rijeke u unutrašnjosti su veće i mirnijeg toka (Sava - dužina toka u Hrvatskoj 562 km, Drava - dužina toka u Hrvatskoj 305 km i Dunav - dužina toka u Hrvatskoj 188 km). Primorske su rijeke kraće i imaju veće padove. Najveće su primorske rijeke Mirna i Raša u Istri te Zrmanja, Krka i Cetina u Dalmaciji. Najviše ponornica ima u Lici. Plovne rijeke su Dunav, Drava, Sava i Kupa. Slapovi rijeke Krke u Šibensko-kninskoj županiji proglašeni su nacionalnom parkom zahvaljujući svojoj ljepoti i fenomenima kraškog područja koji se upravo ondje iskazuju (naslage sadre).
  
  
• Hrvatska nema velikih jezera. Vransko jezero koje se nalazi pokraj Biograda najveće je hrvatsko jezero s površinom od 30 km². Na rijeci Korani smjestila su se Plitvička jezera (ukupno 16 jezera) koja su svojom ljepotom zaslužila status nacionalnog parka. U blizini Imotskog nalaze se jedinstvene pojave u kraškom reljefu – Crveno i Modro jezero. Svojom ljepotom ističu se i druga hrvatska jezera: slatko Vransko jezero na otoku Cresu i Prokljansko jezero (ujezereni tok donje Krke pokraj Šibenika). Izgrađeno je i nekoliko umjetnih jezera od kojih su najpoznatija jezera Lokvarsko i Bajersko jezero u Gorskom kotaru, Trakošćansko u Hrvatskom zagorju i Peručko na rijeci Cetini u Dalmaciji. Jedan od hrvatskih parkova prirode, Kopački rit, zahvaća i Kopačevsko jezero koje je poznato mrjestilište riba.